Institucije i građani se sjete novinara samo kada su im potrebni!

Institucije i građani se sjete novinara samo kada su im potrebni. S obzirom da sam prvi profesionalni angažman imao u štampanom mediju u inostranstvu a poslije toga u Crnoj Gori radio i sarađivao sa mnogim štampanim i elektronskim medijima naučio sam da novinarski posao nije na pravi način cijenjen i prepoznat. Većina građana i institucija se sjeti novinara kada im je potrebna afirmativna ili na nečiji račun kritička priča, a rijetko ili možda nikada se neko od njih zapitao zapravo kako je novinarima, kako su zadovoljni platom, penzijom, uslovima za rad i zapravo koliki je pritisak na njih od strane raznih aktera posebno kada se obrađuju škatljive i zamjerljive teme. Građani se sjete novinara kada im je potreban pritisak na institucije, kada nijesu ostvarili neko pravo koje im pripada ili ne pripada, tada obavezno ide izreka “sada ću da vam zovem novinare” u većini slučajeva to i urade pa putem medija vrše pritisak na institucije. Imali smo veliki broj primjera kada su novinari prepoznali neku temu, problem grupe ili pojedinaca i zahvaljujući njihovim pisanjima pomogli zajednici. Dakle zaključak je da su novinari, ali oni pravi a ne prepisivači zapravo važan stub modernog crnogorskog društva i da ih je potrebno više uvažavati, cijeniti, a na medijskim kućama je da ulože napore kako bi im povećali plate i unaprijedili uslove za rad. Danas je novinar i fotograf i kamerman i urednik i montažer i vozač, novinari su i napolju, na kiši, na snijegu, na suncu, na planini, na selu, na putu, moramo ih razumjeti i olakšati im posao! #crnagora #23januar #dannovinara #mediafreedom #novinarstvo