TRADICIJA KOJE JE SVE MANJE I MANJE
Nedavno sam dobavio ovaj vunjeni pulover. Iskreno, kupio sam ga da bi jednoj finoj i ljubaznoj baki pomogao. Nisam imao u planu da ga nosim, učinio mi se staromodnim, planirao sam da ga čuvam kao suvenir.
Međutim, vrijednost ovog vunjenog pulovera leži u tradiciji koja polako izumire. Sve je manje vunovlačarskih radnji i baki koje predu i pletu ovakve vunjene, po mom mišljenju tradicionalne modne detalje. Ovaj koji sam dobavio u sebi ima utkano višegodišnje znanje i vještinu koje je majka prenijela na ćerku, pa tako sa koljena na koljeno.
Nisam siguran, ali čini mi se da je sve manje pripadnica ljepšeg pola koje znaju da pletu i heklaju.
Za mene je ovaj pulover ispleten istorijom i tradicijom, on je sada moj novi modni detalj koji sa ponosom nosim.
Par koraka u nazad, tog dana par sati nakon kupovine vrijeme se pogoršalo, zahladnjelo i bio sam primoran da ga obučem. Slučajno u odrazu jednog izloga obratim pažnju i učini mi se da mi poluver lijepo stoji, a posebno je bio udoban i topao.
Ovih dana ga nosim od jutra do mraka i baš se fino osjećam, sviđa mi se kako se slaže sa crnom trenerokm ali i uz farmerke i bijelu košulju..
